Znate li za čime starije osobe najčešće žale? Nije novac. Nisu propuštene poslovne prilike. Jedna od najvećih žaljenja je to što nisu podijelili svoje priče i svoju autentičnost s onima koje najviše vole. Svoje najveće pobjede, svoje poraze, ljubavi, snove… Sve ono što su postigli (ili nisu!) u svojem životu. Jer, kada priče ostanu neispričane, one nestaju. A s njima nestaje i dio njih samih.
Zato, ako se vašoj mami, tati, baki ili djedu uskoro bliži rođendan ili neka posebna obljetnica, a vi tražite poklon za mamu, poklon za djeda, poklon za tatu, poklon za baku, nastavite čitati ovaj članak!
Sjećam se kad mi je baka pričala o svojoj mladosti. Pričala mi je o tome kako je, kada je bila mlada, imala samo jednu haljinu za ples… koju je sama sašila, s puno ljubavi. . I baš zato se u njoj osjećala prelijepo. Ta njena priča naučila me da se sreća krije u malim stvarima, u detaljima koje često zanemarujemo.
Ali ono o čemu ponekad razmišljam je koliko takvih priča nisam čula. Koliko toga nisam stigla pitati niti nju niti djeda…
Često mislimo da imamo vremena. Ili da će jednom doći trenutak kada ćemo imati više vremena, kada ćemo sjesti i razgovarati, bez žurbe, bez prekida. Ali taj „jednom“ često postane „nikad“. I tada priče nestanu. Zauvijek.
A kada nestanu priče, nestaje i ona posebna povezanost. Djeca i unuci ostaju uskraćeni za njih, i postaje im teško razumijeti tko su zaista bili njihovi roditelji… bake i djedovi. Što su voljeli, čega su se bojali, o čemu su sanjali. Ostaje tišina.
Ako se baš sada pitate “Što mogu učiniti da se meni to ne dogodi?” odgovor je jednostavan. Počnite danas. Krenite s jednostavnim pitanjima poput:
- „Što te učinilo najsretnijim u životu?“
- „Koja je najvažnija lekcija koju si naučio/la?“
- „Što bi volio/la da tvoji unuci znaju o tebi?“
Zapišite odgovor. Snimite ga. Podijelite. Jer svaka zabilježena priča postaje dar, mali most između generacija. U tome vam mogu pomoći i naši spomenari Čuvari uspomena. Zamislite Bakin spomenar ispunjen rukopisom vaše bake, njenim mislima, pričama. Spomenar u kojem se nalaze sva njezina sjećanja, posve sigurna od zaborava.
Ako želite, možete zajedno s osobom kojoj ste kupili naš spomenar stvoriti jednostavnu i predivnu naviku. Recimo, jednom tjedno sjednite s bakom ili djedom, s mamom ili tatom, i pitajte ih nešto iz spomenara što vas je oduvijek zanimalo. Zapišite njihove odgovore.
Na taj način, svaki zabilježeni trenutak postaje dragocjen. Postaje podsjetnik za buduće generacije. Kad njih jednom više ne bude, njihove riječi, njihove misli, njihova ljubav, ostat će zauvijek.
Priče nisu samo riječi. One su naslijeđe. One su podsjetnik na to tko smo bili i kako smo voljeli. Svaka priča koju sačuvat postaje dio veće priče — priče vaše obitelji.
Počnite sada. Pitajte danas. Poslušajte. Zapišite.
Jer Čuvari uspomena nisu samo knjige. Oni su mali mostovi prema ljubavi i razumijevanju… i vječnosti.
